Odjek tvojih bisera mojom dušom.

Znaš, nije ovdje stvar u tome što ne želim ni jednog drugog, pa ni u tome da smatram da neko drugi mene nije vrijedan, ni u tome da me ne može osvojiti neko novi, stvar je u tome što bih sve prodala, prokockala, sve zaboravila, samo da si opet tu. Uhvatim se za slamku, uhvatim se za bilo što, što mi pošalješ. Iskleže iz mojih ruku. Pojaviš se. Na tren. Suze izmamiš baš kao nekad, a rekla sam da se više neće dešavati. Nose nostalgiju na sve prohujalo, otišao si ostavio bol. Sad kad sam napokon nastavila da živim, dolaziš, šapućeš, lomiš me dugo. Zašto? Ponovo ko pozna koji put, gubim sve što imam u jednoj noći samo zato što si iznad svega, zato što osjetim da si moj, bar na tren. Neka mi drugi oproste.

Načula sam da i mene vole neki muškarci, shvatila sam da su to oni pogrešni. Ne marim, isto kao što i ovi drugi muškarci ne mare za mene

Vi ste tu da se pripijete uz mene, sišete moju krv i kada se napijete odete spuštajući zastore na moje srce. Umorna i bolesna ostajem. Rane teško zacijele. Odlazite prije nego što treba, odlazim prije nego što je gotovo. Razumijem sopstveno neprihvatanje, ali ne razumijem bol za nekim 'ko je otišao, a koga nisam nikada ni imala. Zašto? Drhti mi glas. Znoje se ruke. Nema suza, jer one ne postaje, ali mi je teško, nešto me guši u grudima. Zašto me boli odlazak i prekid nekoga koga u najmanju ruku nisam poznavala, koga nisam imala?

Sjećaš me na ljubav, na poznanstvo, na ono sve što si mi bio. Sjećaš me i boli me duboko, razara. Ne voliš me,ali nije ti svejedno. Možda i voliš. Nevažno je. Ništa više nije važno. Kraj je. Neće se ponoviti. Zastor u sobi je spao. Pogled mi udaljen miljama, udaljen od mene same od tebe, od nas, ako smo ikada i postojali. Udaljen i zaboravljen. Čudan snop pršti mi u glavi. Osjećam treptaje srca. Ali uzalud. Uzalud me podsjećaš, uzalud pokušavaš. Gotovo je

Ne boli mene kraj već spoznaja koju je on donio. 'Sve moje male ljubavi bile su porazi veliki'. Ne samo to, već svakoj ljubavi prestavljala sam trofej u zavisnosti od onoga kako su me doživljavali. Nekom sam bila samo figura, nekome osoba puna razumjevanja i časti, drugome kučka, trećem previše loša, ali svima lutka. Svima trofej. I danas shvatim da jedini čovjek kojeg sam svim bićem voljela bio je također trofej, ali ovaj put moj. Trofej. Ponos

Moje ime vama ne znači ništa. Spomen na mene tek je prah. Nije to vaša krivnja, niti moja. Čvrsta nit što vezivaše naraštaje majki i kćerki prekinu se , a svijet prijeđe u ruke muškaraca koji ne posjeduju znanja. Zbog tog sam razloga ja i postala tek usputnom zabilješkom, kratkim predahom između svega. U onim rijetkim trenutcima kada bi me neko spomenuo o meni se govorilo kao o žrtvi.

Ja se opet unatoč životu u Bosni nadam da nije samo ovdje ovako. Da tamo negdje odem opet bi se čuo gromki glas primitivaca i mafijaši bi nam prijetili. Nadam se da ima i izvan Bosne i rate i pakla, i budala i pijanica, i čvaka, da gradovi bukte nekulturom, primitivizmom i očajom. Nadam se i dalje da i tamo postoji netrpeljivost i nerazumijevanje za bolenog ili dijete, i nadam se da i tamo čekanje ne traje ništa kraće.

I kad misliš da je gotovo, zatvori oči, nije, gotovo je kad osjetiš. Teško mi je gutati ljubavi, potiskivati je negdje duboko, a još teže boriti se s ponosom, ništa čovjeku ne dopušta. Gledam par uspomena koje su ostale od nas, one najvažnije su u mom srcu, gledam šta smo postali to danas.. Nešto me tišti duboko u njedrima, kada to čovjeku postanu važnije riječi od ljubavi, važniji inat, ponos. Ne znam kada nekom postanu, ali ovo je nešto dio mene oduvijek.

Jaka sam, jača ne mogu biti. Ne pričam o tebi, ne spominjem te, ne zovem te, zaboravljam te. Ali, ti kao da me ne puštaš. Sam Bog zna šta želiš od mene, jer ti ionako nikad nisi ni znao. Boli me,a kako i ne bi? Pusti me, pusti vrijeme, neka prođe biće lakše svima ovdje. Ne želim više da mi neko nedostaje, zarekla sam se. Nemoj križat moje odluke jer one su pune mene. Neću preći preko sebe kako bih došla do tebe. Još uvijek sebe volim više. Ti si samo trenutna želja, kad bolje razmislim.