Image and video hosting by TinyPic Odjek tvojih bisera mojom dušom.

Odjek tvojih bisera mojom dušom.

Ušao si mi u svijet kao vatromet, i svemu dao smisao i ime.


09.10.2014.

Uzimaš a nikada da daš

U nama sve više laži. Okovani smo davno postali njima. Spremaju se nevremena, nemamo kraja. Par kapi kiše sapraše gorčinu naših duša, i osta a da se nikad ne izbavi iz ogromni dubina, tuga. Gorčine nema, kažu, otišla je. Posmmatramo pokrete, kao u ritmu zajedno hode k nama, nijemim sablasima. Govorimo sve što nam pada na bijedni um. Ne šutimo, govorimo. SVE! Ništa ne zaboravljamo, ništa ne puštamo da prođe mimo nas. A ko smo to mi? Dio koji predstavlja ništavilo, dio koji nema pravo na osudu, već na tugu i sreću, dio koji ne zna uzimati svoje stvari samo za sebe, a tuđe čuvati daleko od sebe. Što je to tako teško, što to mrzimo, a ne prestajemo biti dio toga? Milion pitanja, a odgovor jednostavniji da ne može više biti, siromašni ljudski jezik, ne zna se baviti ničim sem osudom. A stigne, sve. SVE! Stigne još kako, udari nas kao bumerang prekrči sve i dođe do naših odvratnih usana, i vrati se. SVE. Da, baš sve se vrati i onda tugujemo od nemoći. EH, ta bijedna ljudska duša i još bijedniji ljduski um

13.02.2014.

13

To veče sam znala da se ljubav ne može kupiti novcem. A voljela sam ga zaista jesam. Onog trenutka kad sam vidjela skupe poklone, prestala sam. Ružan osjećaj je kolao mojim tijelom, cijepao moju dušu, odjekivao je bol. POkupi te prnje i nosi se od mene. Zaboga, zar me ne poznaješ? Samo si trebao biti tu i šaputati kako me voliš. Uništio si sve

23.09.2013.

A:)

Osjetila sam dno i njegovu vrelinu. Osjetila sam život i smrt. I pakao i raj. Sve u jednom trenu. Osjetila sam spajanje neba i zemlje,a da i sama nisam toga svjesna bila. Kao u bunilu, kao u snu koji nema svoj kraj. A sve ima početak i kraj. Osjetila sam i tvoju ruku i tvoj dah na svom vratu. Osjetila sam i svoje suze u tvojim očima. Osjetila sam sve ono što više nikad vjerovatno neću. Osjetila sam kako odlaze, kako se diže prašina i ostaje samo trag, kao poslije nepreželjene ljubavi, bolan i crven. Osjetila sam i snagu i bol. Osjetila sam tebe i onda je svaki drugi osjećaj postao varka, odlepršao je iz života i jedino što sam vidjela bila je sreća.

08.04.2013.

Bio sam tišina, u što sam se to pretvorio?

Streptaj ne izlazi iz mene ni kada sam sretna. Neke stvari u životu,ljudi ne mogu sami sebi priznati tek tako. Potreban je stisak nečije ruke da priznaš činjenice koje ionako svi već znaju. Tek ćeš ih onda priznati i samom sebi. Život neće prestati biti realnost, ali biće lakše, ne čuvati u sebi ono što te tišti i ne da ti spavati. Možda će te neko gledati kao što nije do tada, možda će te prestati voljeti, ali će te poštovati barem djelićem sebe, jer lice tvoje neće lažima prekriveno biti. Nastavit ćeš hodati, pa i kada bude teško i posrneš na obližnji trotoar, znat ćeš da te istina dovela do toga, a da ona nije krivina, već onaj pravi put. Jedino što će te radovati biće misao da se s njom treba izboriti, da će tako svima biti uistinu lakše..

21.03.2013.

A opet bih, kad bi trebalo

I opet bih kad bi trebalo, i hiljaditi put krenula bih za tobom. Sve bih bacila, ostavila.. Sve gubi značaj pored tebe. Da osjetim micanje tvojih usana u blagi osmijeh na svom vratu.. Bilo bi kao nekada, stvorio bi moj novi svijet. Voljela bih sebe,a tebe još više. Šapat osjećaja ne bi bio varka. No,svaki put staklo se raspršti u hiljadu komadića. Ljubav izblijedi, oboji je ponos. Uzme je pod svoje. Stojim s nekim drugim, a opet sama. Shvatam da ne vrijedi

17.03.2013.

-

Nisam jedna od onih koji napuštaju ljude koji su im značili lahko. Ali nekada kap prelije čašu i tada je najčešće kraj. Više nema nas. Preko nekih stvari čovjek ne treba tek tako prelaziti. I onda postavim sebi pitanje koje su to stvari uopće. Treba postaviti listu prioriteta i svakako ne stavljati muškarce na sami vrh. Oni najčešće pokazuju slabost i nestabilnost ženske mase. Žene daju sve za oči, glas i muški dodir. Nema tu puno filozofije. Koliko god šetala pustim ulicama misli su mi skupljene u jednom - da nastavim u drugom pravcu. Možda ova odluka nije najpametnija, ali je trenutačno jedina koju osjećam da trebam..

21.02.2013.

.

I opet kao da se vraćam na početak. Novo lice, ali stari deja vu. Unaprijed znam sto me ceka. Ljubav se valjda radja na prvi pogled, ili mozda prvu rijec, mozda i grijesim,ali kod mene je to obicno tako. Ona ne nastaje, ona samo postane onog trenutka kad ti oci vidim. Ne volim da znam sve o tebi, cuvaj nesto u sebi, kao tajnu za mene, kao nesto za sto moram da se borim ovako mi je odvise sve na dlanu.

10.02.2013.

Te amoo

I vrtim se u ludilu. Moja priča nema kraja. Uvijek nešto tu nedostaje. Previše je kod mene stvari bez vrijednosti, koje sreću kvare. One prave ovdje uvijek fale. Valjda mi je to sudbina.

31.01.2013.

..

Tvoja ruka klizi po mom tijelu, u sebi molim da ovo sve traje. Kazaljka na satu kao da teče tako brzo da je moj pogled ne može uhvatiti. Nešto šapućeš i odmičeš se. Strah me obavije dok ustaješ od mene. Skupim noge uz grudi i osjećam da ovaj put neće se dogoditi ništa loše. Jednostavno više to nisam  zaslužila, ne mora se to samo meni ponavljati. Dok se vraćaš pružaš mi ruke i govoriš kako ovo što imamo nikada ne prestaje. Po ko zna koji put ljubav me tjera na suze, no ovaj put zbog sreće

23.01.2013.

Podsjeti me šta to bješe ljubav i bar na tren biti zaljubljen


Stariji postovi

Odjek tvojih bisera mojom dušom.